Nedavni val protesta u kampusu u SAD-u koji se zalažu za prava Palestinaca samo pokazuje koliko glasovi studenata mogu biti jaki i postojani.
Bilo da se suprotstavljaju međunarodnim sukobima ili bore za društvenu pravdu na vlastitom terenu, studentski aktivisti dosljedno su bili na čelu društvene transformacije.
Vijetnamsko doba: prekretnica u studentskom aktivizmu
Vratimo se u 1960-e i 70-e godine kada su američki kampusi bujali otporom protiv Vijetnamskog rata.
Ovo nije bio samo njihov prosječni protest protiv vanjske politike; bilo je to duboko propitivanje autoriteta i etičkog upravljanja.
Studenti za demokratsko društvo (SDS) bili su u središtu toga, organizirajući masivne prosteste i potaknuvši studentski štrajk diljem zemlje, osobito nakon tragičnih pucnjava u državi Kent, gdje su četiri studenta izgubila živote u pucnjavi Nacionalne garde.
Građanska prava i šire
Dok putujemo kroz desetljeća, jasno je da je žar aktivizma pronašao čvrstu osnovu u Pokretu za građanska prava.
Studenti nisu samo sjedili; sjedili su za odvojenim šankovima za ručak, registrirali se glasači i ukrcavali se u autobuse da se voze prema jugu, izazivajući duboko ukorijenjene zakone Jima Crowa.
Organizirali su Freedom Rides i akcije registracije birača koje su bile ključne u borbi protiv rasne segregacije i diskriminacije.
Ovo je razdoblje također doživjelo uspon utjecajnih studentskih organizacija poput Studentskog nenasilnog koordinacijskog odbora (SNCC), koji je odigrao ključnu ulogu u kampanjama za građanska prava 1960-ih.
Hrabrost i predanost ovih mladih aktivista bili su ključni u donošenju bitnih zakonskih promjena, uključujući Zakon o građanskim pravima iz 1964. i Zakon o glasačkim pravima iz 1965.
Duh aktivizma odražava pokret Black Lives Matter, koji, iako nije isključivo studentski pokret, bio je pod snažnim utjecajem i vođen mladenačkom energijom i glasovima na univerzitetskim kampusima.
To je jasan podsjetnik na to kako se potraga za jednakošću mijenjala i širila tokom vremena, potaknuta nemilosrdnom strašću i idealizmom mlađih generacija.
Ove proteste obilježili su povijesni trenuci poput marša na Pentagon 1967. godine, gdje su se deseci tisuća studenata okupili kako bi prosvjedovali protiv eskalacije rata.
SDS i druge skupine poput Vijetnamskih veterana protiv rata iznijele su brutalnu stvarnost sukoba u javnost, na kraju promijenivši javno mnijenje i utječući na povlačenje američke vojske iz Vijetnama.
Ovo je doba bilo preokret, pokazujući koliki utjecaj studenti mogu imati na nacionalnu politiku i javno mnijenje, utirući put snažnim pokretima koji su uslijedili.
Rađanje Pokreta za slobodu govora na Berkeleyju
Uz pokrete za građanska prava i antiratne pokrete, šezdesete godine 20. stoljeća bile su svjedoci rođenja Pokreta za slobodu govora (FSM) na kalifornijskom univerzitetu Berkeley.
Počelo je 1964. kada su studenti, predvođeni aktivistom Mariom Saviom, protestirali protiv ograničenja političkih aktivnosti u kampusu univerziteta.
Pokret je brzo eskalirao, a studenti su inzistirali na svom pravu na slobodu govora i akademsku slobodu. FSM je obilježio značajan trenutak u studentskom aktivizmu, jer se ne samo borio za pravo na političko izražavanje na kampusu, već je također postavio temelje za buduće proteste koje će voditi studenti diljem zemlje.
Sjedeći protesti i masovna hapšenja na Berkeleyju postali su simbol studentskog otpora i imali su trajan utjecaj na univerzitetske politike diljem zemlje, ističući sve veću potražnju za sudjelovanjem studenata u institucionalnom upravljanju i kreiranju politike.
Pokret protiv apartheida 1980-ih
Tokom 1980-ih, pokret protiv apartheida postao je značajna sila u kampusima diljem svijeta dok su se studenti okupljali protiv režima apartheida u Južnoj Africi.
Deomnstranti su pozvali svoje univerzotete da se odvoje od Južnoafričke Republike, vršeći ekonomski pritisak da se okonča rasna segregacija i diskriminacija.
Ovaj je pokret bio ključan u poticanju međunarodne podrške i podizanju svijesti, pridonoseći konačnom ukidanju politike apartheida.
Uspon pokreta za zaštitu okoliša i ekonomsku pravdu
Posljednjih godina ekološki pokret zauzeo je središnje mjesto u kampusima diljem svijeta, a studenti zagovaraju hitnu akciju u vezi s klimatskim promjenama.
Inicijative poput kampanje Fossil Free potaknule su univerzitete da se odreknu kompanija za fosilna goriva, povezujući održivost okoliša s institucionalnom praksom.
Slično tome, pokret Occupy, koji je započeo 2011., snažno je odjeknuo na sveučilišnim kampusima, ističući pitanja ekonomske nejednakosti i korporativnog utjecaja na demokratiju.
Studenti su odigrali ključnu ulogu u tim prosvjedima, naglašavajući pravedniju raspodjelu resursa i pomak prema inkluzivnijem procesu donošenja odluka u ekonomskim politikama.
Današnji glas: propalestinski protesti
Tekući propalestinski protesti u univerzitetskim kampusima diljem SAD-a otvorili su značajno novo poglavlje u dugoj povijesti studentskog aktivizma, koji se intenzivirao usred izraelskog rata protiv Gaze.
Univerziteti kao što su New York University, Yale i Columbia svjedoče kako studenti predvode snažnu jurnjavu sa sjedištima, okupacijama zgrada i logorovanjem.
Ovo nisu samo demonstracije protiv vanjske politike; ovi učenici tjeraju svoje škole da prekinu financijske veze s izraelskim entitetima i korporacijama uključenim u vojne akcije protiv Palestinaca.
Na Univerzitetu New York prizor je bio posebno intenzivan. Veliko okupljanje demonstranata studenata i profesora na Gould Plazi dovelo je do značajnog sukoba s policijom, što je rezultiralo 120 uhapšenih nakon poziva univerziteta da se protest uguši.
Ovo slamanje potaknulo je žestoku raspravu o suzbijanju političkog govora na kampusu, naglašavajući napetost i haotičnost situacije, posebno nakon što je njujorška policija morala ispraviti svoje prvotno prijavljene brojke uhapšenih za The Washington Post.
Drama je bila slična na Univrzitetu u Minnesoti, gdje su studenti inspirirani svojim vršnjacima s Yalea, NYU i Columbije, postavili šarene kampove tačno ispred knjižnice Walter.
Njihov popis zahtjeva bio je kristalno jasan: univerzitet bi trebao prekinuti sve financijske i akademske odnose s izraelskim institucijama, prekinuti programe studiranja u inostrnstvu u Izraelu i zabraniti zapošljavanje u kampusu od strane proizvođača oružja.
Dolazak policije i naknadno hapšenje devet nepokolebljivih prosvjednika koji su odlučili ostati na mjestu unatoč upozorenjima zorno su naglasili sve veće trvenje između studentskih aktivista i univerzitetskih vlasti.
Na Univerzitetu Columbia, odluka administracije da demontira šatorski kamp intervencijom policije dovela je do više od 100 uhapšenih, što je izazvalo oluju kritika.
Potez univerziteta da uvede hibridnu nastavu stavio je vodstvo Columbie pod strogu kontrolu. Kritičari tvrde da sveučilište guši slobodu govora i cenzurira političke proteste.
Ovi protesti u kampusu, iako su primarno bili usredotočeni na solidarnost s Palestinom i zahtjev za oduzimanjem subjekata koji podržavaju izraelske vojne operacije, također su rasvijetlili složenu dinamiku aktivizma u kampusu.
Izazvali su kritike cionista i nekih proizraelskih američkih političara zbog navodnog poticanja antisemitizma, ali su također pohvaljeni zbog održavanja tradicije učešća studenata u hitnim globalnim pitanjima ljudskih prava.
Dok ovi protesti potiču univerzitete na preispitivanje svojih politika političkog aktivizma, oni također potiču širu nacionalnu raspravu o ulozi visokoškolskih ustanova u geopolitičkim sukobima, balansirajući zabrinutost zbog poremećaja s potrebom za podržavanjem slobode izražavanja i akademske slobode.
Usred ovih protesta širom kampusa, uloga Studenta za pravdu u Palestini (SJP) bila je posebno značajna.
Osnovan ranih 1990-ih, SJP je proširio svoju prisutnost na mnoga sveučilišta, snažno se zalažući za prava Palestinaca i prestanak izraelske okupacije.
Ova grupa ne samo da educira svoje vršnjake o palestinskoj borbi kroz događaje i prosvjede, već također zagovara globalni pokret za bojkot, oduzimanje, sankcije (BDS), s ciljem iskorištavanja nenasilnih sredstava za utjecaj na izraelsku politiku.
Napori SJP-a da mobilizira studente i nastavno osoblje često kulminiraju značajnim događajima poput Tjedna izraelskog apartheida, koji igra ključnu ulogu u poticanju dijaloga u kampusu i razumijevanja složenog palestinskog pitanja.
Ono čemu svjedočimo nije samo hrpa nasumičnih događaja u kampusu. To je dio duboko ukorijenjene tradicije studentskog aktivizma čiji je cilj uzdrmavanje statusa quo i poticanje stvarnih promjena.
Snažni katalizatori
Od antiratnih skupova iz vijetnamske ere do protesta za građanska prava, a sada do savremenih marševa za prava Palestinaca, jasno je da su studenti bili – i nastavljaju biti – moćni katalizatori velikih promjena u društvu.
Ovi pokreti čine više od samog potresa – oni također inspiriraju i obrazuju. Služe kao poligon za sljedeći val lidera i inovatora.
I iako svaki protest ne dovodi do trenutne promjene, stalni utjecaj ovih studentskih glasova je dubok i dalekosežan.
Studentski aktivizam često je haotičan, ali je uvijek vođen strašću istoga biva bitan. Gledajući unatrag na povijest studentskih pokreta, očito je da kada studenti dignu svoj glas, oni postavljaju temelj za buduće promjene.
Oni nas tjeraju da preispitamo svoje vrijednosti, da preispitamo svoje predrasude i da se suočimo s neugodnim istinama.
To je nešto čemu se svi trebamo prilagoditi, bilo da smo studenti, učitelji ili jednostavno neko ko je zainteresiran za smjer u kojem naše društvo ide.
(TBT, THE NEW ARAB)